subota, 21.06.2008.
Maloljetne trudnice...
Čitav svijet bruji o kolektivnoj trrudnoći grupe maloljetnica iz srednje škole u Gloucesteru u američkoj državi Massachusetts, koje su se navodno dogovorile da ostanu trudne istovremeno da bi zajedno odgajale djecu.
Svi pričaju o tome, krste se i lijevom i desnom rukom, samo je meni čini mi se, ovo nešto što sam znala da će se kad-tad desiti.
Vidovita nisam, intuicija mi je prosječna, ali mi je zdrava logika odavno govorila da će muškarci prije ili kasnije postati mašine za rasplod i da će se uloge polova po tom pitanju potpuno obrnuti.
One koje su vijekovima rađale u potčinjenom položaju produžavajući mušku lozu nasljednika, jer su samo sinovi bili važni, počevši sa prvim porodima u maloljetnom dobu, sad u moderno doba, u istom tom uzrastu žele roditi prvo dijete, s tom razlikom da od muškarca trebaju samo sjeme.
Otac nije bitan, produžavanje ničije loze ne postoji više, žene više nisu mašine za rasplod.
To će sad postati muškarci.
Ove djevojke su tek početak te priče i novog poretka među polovima.
Stvar je naprosto sazrila da pukne u tom smjeru.
Od nekoga je moralo krenuti.
Sve se čini tako logično.
Trudno je pola Hollywooda, svaka druga pop ili filmska zvijeda pozira sa stomakom do zuba, svijet glorifikuje njihove trudnoće, dok su muškarci tu negdje sakriveni iza njihovih stomaka.
Angelina Jolie je potpuno zasjenila Bred Pitta, Nikole Kidman svoga Ketih Urbana, Madonna bacila u arhiv Guy Ritchija, Jessica Alba svog supruga a o Jeniffer Lopez neću ni da govorim.
Uz sve ove velike zvijezde tu je svakako i ključna uloga dvije mnogo mlađe, ali za američku teenage scenu izuzetno važne djevojke, a to su Britney Spears koja ima dvoje djece i njena trudna sestra u dobi od 16 godina.
Zašto mi je sve ovo tako logično i zašto se ja ovim kolektivnim trudnicama uopšte ne čudim i smatram da će toga biti sve više?
Pa zato što je igra polova ovim činom završena.
Ovo sa maloljetnim trudnicama, koje već u dobi od 16-17 godina ne mare za oca svoga djeteta, smatrajući da će bolje proći ako u životu budu djecu odgajale pomažući jedna drugoj, kao prosto prošireni Sex and the City, ima itekakve logike.
Moje mišljenje da je bračna tvorevina po hrišćanskoj metodi previše nespretna, zahtijevna i irealna u startu da bi preživjela turbulencije 21. vijeka i prosječnu brzinu kretanja u istom.
Još od 50-tih godina prošlog vijeka bilo je jasno da je brak kao takav u ozbiljnoj krizi.
Feministički pokret i oslobađanje žena kućnog ropstva bio je početak liberalizacije muško-ženskih veza, ali se i dalje fokus čitave priče usmjeravao na parove uvezane „dok ih smrt ne rastavi“.
Nikad nisam vjerovala u floskulu „vjernost do groba“ niti sam se ijednom muškarcu na to zaklela, naročito pred Bogom, pa samim tim tu riječ nisam pogazila.
No, za razliku od mene, koja se pred Bogom ne kunem tek tako lako, drugi su olako dali bračne zavjete sve u djevičanskim bjelinama njihovih odora, pa onda veoma brzo, poslije prve bračne krize, ili iskušenja, krenuli u bračnu nevjeru kao nešto što „spašava brak“.
Ma kako da ne.
To ne spašava ništa, osim što vodi u propast čitavu familiju, ali nije moje da vodim tuđe brige.
Traume koje djeca proživljavaju iz procesa rastava braka nisu naivne, a roditelji imaju osjećaj krivice cijeli život, da je bilo kakva dječija frustracija upravo produk roditeljske rastave.
Sve se to ciklično nabija svima na nos, u uzročno-posljedičnoj vezi supružnika i djece, naročito ako se u sve to umiješa pravni sistem, sud, dodjeljivanje djece na određene dane, alimentacije itd.
Previše komplikovano za moj ukus, a vjerujem da i za ukus nove generacije djece uglavnom naviknute da brakovi nisu tako idilični kao na američkim filmovima da u principu ne traju previše dugo da bi se na njih trebalo čekati, naročito ne čvrsto stisnutih nogu, kako bi crkva da nas uči 2000 godina poslije Hrista.
I baš kao što su muškom sebičnom i sitnosopstveničkom logikom žene podijeljene na poštene i nepoštene, na djevice i kurve, na žene za kuću i žene za zabavu, na žene majke i žene ljubavnice i baš kao što su u stanju sa jednom živjeti a sa drugom ljubovati i tajno se sastajati i sve to raditi u potpuno paralelnim svjetovima, dvostrukim životima kojima su tako skloni – priroda je uzvratila žestoko.
Muškarci su nasilno razdvojili seks od emocija, nametnuli su ženama „sex za jednu noć“ kao da žene prazne u tom odnosu svoja jaja a ne oni, smatrajući da je lakše lagati i služiti se svim sredstvima da se ogrebu za snošaj kad im prigusti nego da odu kod prostitutki i plate za to onoliko koliko imaju u džepu.
Kad su uspjeli okrenuti svar na svoj mlin i stvoriti kod žena armiju onih koje pristaju na „ to je samo sex i ništa više“ jer ništa više ni u ludilu ne bi mogle dobiti od toga, muški su krenuli da rasčlanjuju sam čin seksa kao takav pa se bukvalno poput mode pojavio talas analnog seksa kao hita-hitova.
Najednom bi svi analno, što podrazumijeva prvenstveno muški guz jer je to tako trendy.
I u konačnici imamo gomilu frustriranih oženjenih likova koji bi da se jebu sa strane u strahu da njihove žene to saznaju jer bi im oduzele pola imovine, zatim tu imamo frustrirane udate žene koje ne jebu ti isti muževi pa se i one moraju pripomoći sa strane, zatim tu imamo gomilu gej-pedera što prirodno selektovanih za homoseksualizam, što onih što su u tu priču ušli iz pomodarstva, zatim tu imamo gomilu djevojaka koje se okreću lejzbejstvu jer ne mogu naći krštenog heteroseksualnog tipa, zatim tu imamo pedofile i manijake svih profila koji spavaju sa vlastitom djecom ( te bi trebalo ubiti da se ja pitam) itd.
Došlo je do opšte kolektivne zbrke.
Tako da je potpuno normalno što su klinke odlučile da od muškarca uzmu samo sjeme i pet-deset minuta seksa za oplodnju.
Isto kao što se bračna zajednica iskidala na komade, zbog čega dizati dreku ako gomila drugarica želi samo djecu bez ikakvog prisustva muževa, muškaraca i obaveza koje bračna zajednica nosi sa sobom.
Zašto bi uopšte pristale na bračnu farsu djece radi kad ih interesuju samo djeca?
Ako je mogao biti stvoren sex bez emocija, onda može biti stvoreno dijete bez braka, korištenjem samo i isključivo seksa bez ikakve emocije.
Seksa koji služi samo i isključivo za oplodnju, bez ikakvog osjećaja pripadnosti prema nosiocu sjemena.
Isto kao što je muškarcu takav seks bio potreban da bi istresao jaja i ništa više, sad je ta vrsta odnosa dobila svoj plod.
Zato je među očevima i jedan beskućnik, jer koga briga ko je on?
Te cure uopše nije bilo briga ko su očevi, bilo im je bitno samo sjeme.
Zvuči jezivo, ali vrijeme je za otrežnjenje.
To je isto kad muškima nekad nije bitno ko je žena na koju su legli, samo im je bitan miris njenog polnog organa.
Pa kad to mogu muški, zašto to ne bi mogle i žene?
Zašto ne odbaciti čitavu tu iscrpljujuću potragu za Mister Pravim, čekajući da vam prođe život dok vam neko ne napravi dijete u stogrim okvirima bračnog poretka i jednostavno se odlučiti za dijete, podižući ga sa svojim frendicama sa kojima se dogovorite sa uradite istu stvar?
Zašto da ne?
Ma zašto da ne?
Koji će moralista ustati da o tome sad da svoj moralni sud?!
Ja svakako neću i nek je tim curama sa srećom.
Ako je došlo do toga da danas svako može raditi što hoće, da se mogu vjenčavati i homoskesualni sveštenici, e pa onda mogu cure sa 16 da budu masovno trudne bez ijednog muža, supruga, oca.
Možda će muškarci tek kad ih ovako žene brutalno odbace i svedu na gomilu ejakuliranog sjemena, možda se tek tada priupitaju, da nisu ipak malo pretjerali za sve ove godine svodeći ženu na predmet, ukras, seksualni objekat i stroj za rasplod.
Svaka čast muškim izuzecima koji nisu takvi.
Njih se ovaj tekst ne dotiče.
A za ostale, koji se u bilo čemu prepoznaju, iskreno, nije me ni najmanje briga.
Čitamo se sutra............kisssssssssssss
PS. Pošto su ovaj tekst danas objavili na naslovnici, samo molim da oni koji ga budu čitali ne doživljavaju napisano kao napad na muškarce u cjelini. Ja sam rekla otvoreno i pomalo grubo šta mislim o tome. Niko u problemu polova nije nevin, ni muškarci ni žene zato se i dešava ovo što se dešava i tek će se dešavati. Nazovimo stvari pravim imenima i otvoreno popričajmo o tome jer iskreno niko od nas ne bi volio da mu kćer uradi sličnu stvar. Ali nije isključeno da u nekom futuru prvom ili drugom to neće uraditi. Ja sam tom problemu pokušala pogledati u oči, možda moj ugao gledanja nije idealan, ali nije ničiji...no, zajedno možemo stvoriti koliko-toliko realnu sliku ovog fenomena. Hvala.
- 13:18 -
Komentari (55) - Isprintaj - #