srijeda, 28.05.2008.
(Ne)odreći se državljanstva...
Može li se čovjek tek tako odreći svog državljanstva?
Dilema je pred kojom stojim upravo i kojoj ću reći šta mislim u ovom postu.
Vijest o tome da je konačno stigao dugoočekivani zakon o ličnim dokumetima i o crnogorskom državljanstvu , dvije godine nakon proglašenja državnosti, staviće mnoge ljude koji žive ovdje u veliku dilemu, jer se ovim zakonom neodobravaju dvojna državljanstva što stvari drastično komplikuje.
Meni bi u svakom slučaju dobijanje crnogorskog državljanstva koje je uslov da se dobije lična, vozačka i pasoš, umnogome olakšao život, posebno u poslu, odnosno kod vođenja firme.
Iako po novom zakonu ispunjavam skoro sve potrebno da apliciram za državljanstvo, postoji još jedna stvar koju bi morala biti spremna uraditi da bi dobila crnogorsko državljanstvo, a to je da se odreknem postojećeg.
Svi stanovnici bivše Juge koji imaju tijesno prepletene veze sa Crnom Gorom, naročito rodbinske, imaće isti problem kao i ja.
Uslov za papire jeste odricanje postojećeg državljanstva jer dvojno nije dopušteno.
Što u principu nije fer, ali vjerujem da su se i u tome ovi ovdje rukovodili sa preporukama iz EU, a to znači da se nisu rukovodili zdravom logikom koja kaže da CG ima jako malo stanovnika i ima ekplozivan razvoj i da radna snaga koja dolazi sa strane, putem inih konkursa, neće pristati da se tek tako preseli u CG, započne život, a da pri tome ne može računati na validne dokumente sve dok ne riješe pitanje državljanstva, a to znači odricanje postojećeg.
Obično ovakve stvari rade zemlje overdozirane strancima, a ne zemlje u kojoj živi pola miliona ljudi i u kojima nedostaje barem još toliko da bi se pokrile potrebe za radnom snagom koja je ovdje gorući problem.
Kako su stranci postali i Srbi iz Srbije i Albanci sa Kosova kao posljednji u nizu, jasno je da sve nacionalne grupacije kojih ima u Crnoj Gori, a koje imaju državljanstvo iz neke druge bivše Yu republike, imaju veliki problem da dođu do papira.
Jer, kako god da sagledate stvari, odreći se svog državljanstva nije lako.
Ja to neću uraditi.
Danas mi je jedna prijateljica rekla da to ni ona neće uraditi.
Niko koga znam, a ko je sa strane, na to nije spreman.
Ja nisam patriota, niti mi je stalo puno do moje matične države, niti idem tamo često, niti joj znam himnu niti stavljam ruku na srce dok ista svira.
Nije mi stalo u principu ni do jedne država na kugli zemljskoj, stalo mi je samo da je meni dobro i da su ljudi oko mene ok, a to može biti bilo gdje.
Država mi ne znači ništa.
Međutim, iako imam takav odnos prema vlastitoj državi, ne mogu da se odreknem njenog državljanstva tek tako zato što je to neki jebeni uslov za neki jebeni dokument.
Ne mogu.
Ako državu čine ljudi, a to je činjenica, i ako sam ja odrasla i stasala među tim ljudima i postala to što jesam danas zahvaljujući njima i njihovom uticaju na moj život, ne mogu da se toga odreknem i da to pobrišem.
Državljanstvo je po meni nešto što se stiče rođenjem, baš kao i roditelji, to ne možeš birati, to dobijaš u amanet, pa da je najgore državljanstvo na svijetu, tvoje je.
Odatle si potekao, to je tvoj korijen, tvoja matična država, tvoja matična grupa ljudi, tvoj krug iz kojeg si se dalje koncentrično širio.
Tražiti od nekoga da se odrekne svoga da bi dobio tuđe je ultimatum.
I na koncu konca Crna Gora kao država te odluke nije vrijedna.
Zato jer bi konačni rezultat čitave te mukotrpne procedure bio da po uvođenju u knjigu državljana, budemo uvedeni u biračke spiskove.
I to je suština priče.
Mi bi bili potencijalni glasači koji bi MORALI glasati za nekoga, jer je to ovdje naređenje, a ne slobodna volja, a pritisak koji trpe ljudi prije glasanja je isuviše velik da bi ja sebi to dopustila.
Meni treba država prava i zakona, koja funkcioniše bez obzira ko je na vlasti, a ne država koja će mi obećati da će mi nešto dati (što bi mi inače trebalo pripadati po regularnim zakonima) samo ako glasam za vladajuću partiju.
Ako ništa drugo, barem me ova moja matična država sa tim ne smara i ostavili su me na demokratskom miru da ne glasam za nikoga ako ne želim, niti mi to na pamet pada.
U svakom slučaju, od te ljubavi nema ništa.
Pa taman mi bilo gore, ali to ne dolazi u obzir.
Klinac neka sam odluči šta će kad bude punoljetan, njegova volja.
Ja sam svoju rekla.
Čitamo se sutra………kissssssssss
- 19:20 -
Komentari (28) - Isprintaj - #