utorak, 06.05.2008.
Napoji me napojnicom...
Hajde da pričamo danas malo o ovome.
O plovećim gradovima na moru, poznatijim kao kruzerima.
Nekidan sam razgovarala sa prijateljem koji je proveo skoro deset godina radeći kao konobar na kruzeru i on mi je objasnio čitav sistem kako funkcioniše taj brod.
Rekao mi je da kruzeri nemaju mornare već je osoblje broda obučeno i za te radove, što uključuje svo potrebno znanje i trening u slučaju vanrednih okolnosti, nevremena i evakuacije u slučaju tonjenja broda.
Osim toga moraju u svojoj struci, zavisno od mjesta na koje su aplicirali, proći rigorozan prijem, što uključuje i obavezan trening odnosno dodatnu obuku prije nego dođu u kontakt sa gostima.
Kad sve to prođu, kompanija im daje smještaj u dvokrevetnim kabinama koje su smještene pod vodom, hranu, i platu od 50-100$ mjesečno i to im daju iz dva puta.
Radno vrijeme je bukvalno cjelodnevno sa malim pauzama za odmor od dva, maksimalno tri sata.
Kad sam ga upitala na koji način su onda bili plaćeni, on mi je odgovorio: „Isključivo preko napojnica.“
Kako je na brodu skoro sve uračunato u cijenu aranžmana, a to su sokovi i napici na točenje, hrana i razne rekreativne i kulturno-umjetničke aktivnosti, novac kao platežno sredstvo gostima skoro da nije ni potreban, naročito u restoran sali.
Na kraju svog boravka svaki gost dobija upitnik gdje ocjenjuje kompletnu uslugu po stavkama (sobarice, room service, konobari, barmeni, itd) koji im se dostavlja u koverti i gdje mu kompanija naglašava da je „preporučena napojnica“ 3,5$ po osobi po jednom danu.
Danas je to vjerovatno i 5$, možda i više, ali ja vam pričam ono što mi je on rekao a tiče se perioda od 1995.-2005. godine.
U svakom slučaju, svaki gost nakon popunjavanja upitnika, stavlja novac u kovertu, tj. stavlja napojnicu u vrijednosti koju sam odabere, a zatim se te napojnice dijele zaposlenima.
Na taj način su zapravo svi na brodu plaćeni izuzev uprave, kapetana broda, radnika na održavanju, utovaru i istovaru i ostalih službi koje imaju fiksne plate.
On mi je rekao da su nekad kruzerima mogli putovati samo bogatiji ljudi, što podrazumjeva visoku srednju klasu i naravno bogataše, dok danas može putovati ko god želi jer je kreditiranjem i snižavanjem cijena nakon rušenja Svjetskog trgovinskog centra drastično palo interesovanje za kruzere.
Ne postoji bolja meta za teroristički napad od takvog broda na otvorenom moru, te su iz tog razloga kompanije sve učinile da ponovo napune kruzere, ali ovoga puta nisu birali goste već su ukurcavali i „kusate i repate“.
Sve je to vidljivo na ulicama gradova koje pohoduju kruzer gosti, praveći neviđenu gužvu, a trošeći vrlo malo ili nimalo, svega par eura po osobi, što je po mom mišljenju prestrašno mala cijena za jedan grad kao što je npr.Dubrovnik.
Isti je slučaj i sa Kotorom i sa svim ostalim mjestima koji primaju kruzere u gradske luke.
Ono što mene interesuje i oko čega želim postaviti par pitanja je sljedeće...
Zašto su putnici na cruserima „dužni“ dodatno platiti uslugu?
To im je džentlmenskom metodom nametnuto kao „preporučena napojnica“ , a zapravo je obavezna.
Zbog čega bi ja ili bilo ko od vas ko se odluči na taj put i koji platimo 2000 eura po za 10-ak dana Mediterana dodatno dali još 100-200 eura za napojnice da bi platili osoblje koje nas je služilo?
Prijatelj mi priča da je to jedini način da bi se oni trudili oko gosta, jer što se više trude, ocjene su bolje, a samim tim napojnice veće kao i veća mogućnost da se radi u rejonu gdje su najbogatiji gosti.
Ma kužim ja to, ali mi svjedno nije jasno i ne ide mi u glavu čitav taj sistem.
Ako je brod sebi uzeo minimum 2000 eura po svakom putniku sigurne love i ako mu još ti putnici plaćaju konobare, sobarice, kuhare, barmene, nosače kofera, liftboje itd, onda mi je savršeno jasno da je njihov dnevni čisti prihod 7 miliona $ (koliko on tvrdi da jeste).
Putnici na brodu zapravo iz svog džepa plaćaju uslugu koja im je po svim zakonima trebala biti uračunata u cijenu.
Ja mogu da razumijem da neko stvarno želi častiti nekoga jer je bio prezadovoljan odnosom ili uslugom sa nekim članom osoblja broda, ali da se svi moraju častiti preporučenom napojnicom, nije mi baš jasno i to me isfurava.
Princip je zapravo takav da brod izmuze sve i cent iz džepova putnika uključujući i kovertu za napojnice posljednjeg dana putovanja.
Kako to više nisu visoko platežni gosti i kako se često ti aranžmani kupuju na kredit, jasno je da to nisu gosti koji u svakoj luci u kojoj se zaustavljaju ostavljaju dobru lovu, što na suvenire, što na garderobu, što na klopu i piće.
Ne, potpuno je suprotno i golim okom vidljivo da oni paze na svaki cent.
Dobro se sjećam kad je jedna grupa sa kruzera pohodila naš grad, turistički vodič im je rekao da ne piju piće po kafićima jer mi ne peremo dobro čaše.
Umalo ga nismo zadavili na licu mjesta kad smo to čuli i izazavali međunarodni incident.
Ono u fazonu, ne trošite ništa, štekajte svoju lovu do broda, tamo vam je sve sterilno i čisto, pa ćete tu potrošiti što ste mislili.
Ali ono što mi ne izlazi iz glave to je taj odnos prema napojnici.
Koliko ima uslužnih profesija na svijetu?
Milion.
Zamislite kad bi svima redom pored cijene za odrađeni posao davali preporučenu napojnicu?
Odnosno, zamislite sistem u kome niko ne bi radio za plate već samo za napojnice?
To zapravo znači manji POREZ na obaveznu platu, a lova koja se dobija u kovertama preko napojnica se nigdje ne KNJIŽI, nije stigla preko RAČUNA, na nju se ne plaća PDV i to je živi KEŠ koji zaobilazi banke i legalne novačene tokove.
To je lova koja iza sebe ne ostavlja vidljiv trag.
Vi ne dobijate potvrdu za napojnicu bez obzira u kojoj visini.
Za jedan neizdat fiskalni račun kod nas su kazne oko 2500 eura plus 500 eura za odgovorno lice, dok vi možete ostaviti 3000 eura napojnice za koji nećete dobiti apsolutno nikakav pismeni dokaz da ste te dali te pare niti vam se to može računati kao trošak.
Tako da ja mislim da je to sa napojnicama jedna velika prevara, a vi me razuvjerite ako nisam u pravu.
Ja napojnice u principu rijetko dajem, osim ako sam oduševljena uslugom, a posebno je ne bi dala kad bi mi to neko „preporučio“.
Tako da bi vjerovatno moja koverta na tom kruzerui bila prazna, pa neka se ljuti ko god hoće.
Svi mi plaćamo svoje radnike pa neka ih plati i gazda broda vrijednog 500 miliona eura.
Uključujući kompletne doprinose i poreze koji na to idu.
To mu ja „ neobavezno preporučujem“.
Čitamo se sutra...................kisssssssssssssssssssss
P.S. Fotke sam snimila nekidan kad sam bila u DU, facinirana proporcijom borda i grada.
- 16:00 -
Komentari (27) - Isprintaj - #