nedjelja, 24.02.2008.
Šta ne znam otkako ne gledam TV...
Televiziju ne gledam 8 mjeseci.
Televizor kao sprava je brutalno izbačen iz moga doma, što znači da mi ne može trovati životni prostor ni ugašen.
Daljinski koristim samo od klima uređaja.
Kablovsku ili bilo koju drugu televiziju koja se nudi u paketima sa sijaset programa mi nije palo na pamet da kupim.
Razlog je jednostavan i on glasi:„Televizijski programi svi odreda su u ogromnom procentu čisto sranje u bojama.“
Gledanje takvog televizijskog programa smatram čistim gubljenjem vremena, bačenim životom u nepovrat što je daleko veći luksuz nego pretplata koja se za isti plaća.
Dakle..
Otkako ne gledam TV ne znam:
1. nijedan jedini turbo-folk-hit u posljednjih 8 mjeseci. Preciznije rečeno, ne znam čak ni jedan jedini takt bilo koje turbo-folk pjesme jer mi se to više ne može nametnuti čak ni prevrtanjem kanala u letu, a kamo li gledanjem TV Pink i njemu srodnih televizija
2.ni za jednu predizbornu kampanju bilo da je riječ o HR, BiH, Srbiji ili CG. Ne znam ni za jedno obećanje političara, ni za jedno prepucavanje, ni za jedan tv duel, niti za jedno mlaćenje prazne slame velikim riječima.
3. šta se priča u bilo kojoj skupštini pomenutih zemalja, ne znam šta se priča u emisijama Latinica, Otvoreno ili kod onog Stankovića, ne znam šta se palamudi kod Milića ni kod Bilića, ne znam kako je Hloverka pomela HTV svojom metlom, a isto tako nemam pojma šta se priča u sličnim emisijama na RTS-u, RTCG-u, niti na OBN-u.
4. ništa o Velikom Bratu bilo koje produkcije, nemam pojma ko „Menja ženu“, nemam pojma ko „Pleše sa zvijezdama“, nemam pojma ko učestvuje u „Farmi“, nemam pojma o ijednom poznatom i nepoznatom liku koje raja prepoznaje u reality show programima, niti me u životu mom milom i dragom isti interesuju.
5. ko je pobijedio na Dori, niti ko će pobijediti na Beoviziji, ne znam ništa o Red Carpetu, nemam blage veze o domaćim tračevima sa estrade, ne znam gdje su naši selebritiji skijali, gdje su se sunčali, gdje su ladili jaja i na kome su praznili ista. Nemam pojma o preljubama, odljubama i zaljubama, niti mi pada na pamet da bilo šta od toga znam.
I konačno i najvažnije, ne znam ni jednu jedinu reklamu ni o kojem proizvodu ili usluzi.
Zar to nije divno?
Hoću reći...
Da bi neko ili nešto, tj. da bi neka informacija ušla u moju glavu ona mora biti pažljivo odabrana kao npr. parfem koji stavljam na svoju kožu.
Ne može me više niko smarati glupostima i smatrati da sam ja sva sretna što te gluposti slušam odnosno gledam, jer je tamo neko istraživanje pokazalo da to „ narod voli.“
E, pa ja nisam narod.
Nemam ništa protiv da me neko nazove izrodom, jer je i to bolje nego da me neko spakuje u pojam „narod.“
Tako da ja kao izrod iz naroda smatram da je jedna od najpametnijih odluka koje sam u životu uradila ta da batalim televiziju, neopozivo i definitivno.
Ne želim da se povodim ukusima širokih masa, ne želim da mi iko školovan ili neškolovan uređuje bilo šta, a kamo li medijski prostor kojeg konzumiram.
Sve to što se ne gledanjem televizije izbacuje iz mozga čime se isti dekontaminira, je malo naspram jedne velike stvari koja je definitivno najvažnija u ovoj priči.
Radi se o tome da me gledanjem televizije više NIKO i NIKAD ni u jedno doba dana ili noći, ne može u mom vlastitom domu, isprovocirati, iznervirati, unervoziti zbog gluposti, neistina ili idiotluka koje priča u kameru dok ja to gledam s druge strane ekrana.
Ne može me više niko opteretiti svojom pričom, svojim likom, ne može mi niko pokvariti raspoloženje zbog svoje izjave ili diskusije na televiziji, ne mogu me voditelji Dnevnika više nabrijavati svojom tonom dok deklamuju vijesti kao da je svaki dan smak svijeta.
E, toga više nema.
A to cijene nema.
Ako ste me shvatili što hoću reći.
A nadam se da jeste.
Tako da ću ja sada lijepo u šetnju, jer je kod nas danas stiglo proljeće, a vi koji ste navučeni na mali ekran, požurite.
Dnevnik počinje za 5 minuta, a to se ne smije propustiti, zar ne?
Čitamo se sutra................kisssssssssssssss
- 19:23 -
Komentari (13) - Isprintaj - #