Komentari On/Off

Opis bloga

" ljudi služe da se druže"

reginaelena.blog@gmail.com

titulari

Kralj
Hybrid

Dvorske dame
Lady Astrid
Lady Xiola
Lady Juliere
Lady Ida
Lady Bugenvilija
Lady Celebrity
Lady Unspeakable
Lady Zločesto Mlijeko
Lady Demjan
Lady Loptica Skočica
Lady Kašeta
Lady Helix
Lady Modesti Blejz
Lady Tramtincica
Lady Tiramola
Lady Jasna Budišin
Lady Fanny7
Lady Jordan
Lady Stereokemija
Lady Gux
Lady Ljelja
Lady Lolina
Lady Ledena
Lady Lion Queen
Lady Lion Missillusion
Lady Slaven

Dvorski kor

Dvorski Vitezi
Ronin

Dvorski ljubavnik
Taurunum

Dvorski savjetnik
Hal

Dvorski mudrac
Vlado

Dvorski adjutanti
Jimbo

Dvorski arheolog
Neverin

Dvorski barmen
Cebo-amebo

Dvorski pjesnik
Gawrun

Dvorski kuhar
Jimbo

Dvorski fotograf
Photopublika

Dvorski zapovjednik vojske
Sisajed

Dvorski kapetan flote
Brod u boci

Dvorski atrosailor
Astrosailor

Dvorski slikar
SadisticoShy

Dvorski baštovan
Boletus

Dvorski dramaturg
Pranger

Dvorski čarobnjak
Magična Noć

Dvorski pilot
Alkion

Dvorski DJ-evi
Pepeljara
Beastie Boy

Dvorski PR
Gocat

Počasne titule
Lady James Blood
Sam
Prokleti
Bidon
Massa
Georg
Lady Bridge
Lady Blond Lady
Lady Le temps passe vite
Lady SatroCosmo
Lady Freya
Lady Ida
Lady The One
Lady Beštijica
Lady Marisi
Lady Spidergirl
Lady Tritočkice
Lady Ona
Lady Hajdučica
Lady Jezdimir
Lady Petra
Lady Dangerous
Lady Barbie
Lady Scura
earl Eviltwin
earl Isilloth
earl Tirkizna Koogla
earl Akrap
earl Salty
Knez Mikele
Knjaz Mikelly
duke Trapula
earl Only

nedjelja, 31.01.2016.

Moji invalidski dani sa bebom

Svima koji su mi čestitali na prinovi se najiskrenije zahvaljujem.
Priznajem, ovo je zaista vanserijsko iskustvo u životu i ja u tome uživam svakog dana svake sekunde bez izuzetka.
Beba je dobila hrvatsku domovnicu i putovnicu, iako ne živi u Hrvatskoj. Možda će jednog dana biti stanovnica Hrvatske, možda će Hrvatska jednog dana biti "obećana zemlja" za sve bebe koje su rođene u dijaspori. Naše je da joj damo sve mogućnosti za normalan život i razvoj a njeno je sutra kad poraste da odluči gdje će živjeti. Vjerujem da će Hrvatska u godinama koje dolaze uspješno završiti tranziciju i postati napredna zemlja koja privlači svoji djecu nazad i obezbjeđuje im pristojnu budućnost. Vidjećemo.

Prošlo je malo više od tri mjeseca i beba je i dalje nevjerovatno mirna, napredna i nasmijana.

Ovim postom želim da samo pomenem metode koje sam primjenila da bi došla do ovog rezultata jer je i ona imala grčeve kao i većina beba pa opet to smo pregurali sa minimalnim problemima.

Postoje neke stvari na kojima sam insistirala od njenog rođenja, bila sam uporna kao konj i Bogu hvala to se ispostavilo kao dobar potez.

Naime, ja sam imala tešku tjelesnu povredu 40 dana prije rođenja bebe. Bila sam nepokretna i kao takva u invalidskim kolicima sam otišla u porodilište. Nepokretna sam se porodila. Ja ću preskočiti cijelu tu priču koja srećom nije uticala na razvoj bebe u mom stomaku. Moje je bilo da izdržim bolove uslijed povrede bez ljekova i sredstava za smirenje ( trudnicama je to zabranjeno) i da izdržim neizvjesnost mog oporavka dok porođaj ne prođe.

Tek kad su bebu makli van iz mog stomaka upalili su se rentgen aparati da vide koliko je stvarni stepen moje povrede. Srećom, ogromna disciplina i ležanje u jednom položaju dva mjeseca me je spasilo od dodatnih operacija. Sad sam neuporedivo bolje, krećem se, iako su mi neki mišići atrofirali, ali oporaviću se. Biću ja ok.

Dakle, bebu sam dočekala nepokretna i sa bolnom ranom od carskog reza. Samo je za mene bila potrebna jedna osoba da bi mi pomogla oko održavanja lične higijene, ishrane i previjanja rane.
Za bebu je bila potrena barem još jedna osoba. Ja nisam mogla ni makac iz kreveta.

U takvom stanju čovjeku mozak radi petsto na sat.

Naravno da su se članovi familije udružili da mi pomognu, tu nije bilo nikakvih problema i svi su stvarno bili maksimalno požrtvovani.

Kako sam mogla samo ležati i gledati u bebu ( mogla sam je dojiti) i kako mi je bilo jasno da mjesecima koji slijede neću moći funkcionisati na način na koji sam navikla prije nego mi se povreda desila, odlučila sam da zavedem određene stvari pod "moranje" kad je u pitanju beba.

Insistirala sam da beba ne smije da se nosa u naručju.

To sam znala da ću uraditi još i prije povrede, a povreda je tu moju odluku samo još više učvrstila.

Takođe sam odlučila da ću bebi odmah uvesti noć-dan režim bez obzira što ona tako mala nema nikakavu spoznaju o tome.

Red, red, red i samo red je bio moj moto.

Beba po rođenju nema pojma o stvarnom svijetu, sve što zna mi ćemo je naučiti, pa pošto je sve u našim rukama, hajde da je naučimo tako da svi budemo zadovoljni. Beba na prvom mjestu a za njom i mi.

I evo kako je to bilo.

Prvih 15 dana beba nije skoro ni plakala, bila je mirna, sisala je, spavala je stalno i sve je bilo ok. Nije bilo ni plača ni dreke. Imala je žuticu u početku kao i većina beba, i kad je otpao pupak, prošla žutica, beba se malo navikla na spoljni svijet, onda je pustila "glas i grla".

Krenuli su grčevi i plač.

Kad je beba počela da se grči i da plače, svi oko mene su krenuli da je nosaju, da je smiruju na taj način, da je ljuljuškaju i tako satima.
Ja sam mogla samo da gledam u to šta se dešava i da zblanuto konstatujem da je sve to jedna ogromna greška.

Kreni navikavati bebu na nosanje i nosaćeš je mjesecima kasnije dok ti kičma ne popuca.
Nema te bebe koja ne voli da se nosa, a svaka beba nepogrešivo zna kad je samo držiš u naručju dok sjediš a kad stvarno hodaš i nosaš je. Ovo drugo svaka beba želi bez izuzetka.

I tako su krenuli suprug, svekrva i ostali da je nosaju i normalno da je beba tražila da joj to bude osnovna stvar za umirenje i uspavljivanje.

Odem ja jednog dana na zakazanu kontrolu koja je trajala više sati zbog inih pregleda. Vratim se kući i imam šta vidjeti. Bebac nije spavao cijeli dan jer je non stop bila u naručju, i čim je spuste ona počne da plače. Logično.

I onda sam rekla: "Dosta"!

Ni kapi nosanja neću više da vidim.
Ma neka se ljuti ko god hoće, nosanje će biti zabranjeno i tačka.

Svi su bili u šoku: " Pa kako misliš uspavati i smiriti bebu? Kako?"

Moj odgovor je bio: "Lako."

Beba mora imati svoj red i njen red treba da se poštuje a ne šta pišu knjige ili doktori. Kad je gladna neka jede. neću da forsiram bebu da jede svaka dva sata jer je to tako piše. Kad ogladni ješće. Kad dobije grčeve uhvatiću je za rukicu i polako zajedno sa njom proći kroz to. Umirivati, milovati, masirati trbušćić, tješiti. Neka leži na leđima u ispravnom položaju na tvrđoj polozi i ako se već savija i grči pametnije je da to radi na krevetu nego u naručju.

Ako baš ne mogu da je smirim imam kolica sa korpom za bebe, pa se može voziti kroz stan ili napolje, to umiruje svaku bebu.

Jedan lik je objavio na internetu kako bebu uspavljuje tako što joj pelenom pređe par puta preko lica (objavio je to dnevnik.hr) i taj metod je stvarno i meni pomogao u tom periodu.

Zvuk fena je upalio za uspavljivanje par puta (beba je to brzo provalila kao trik).

U svakom slučaju, beba je bila kod mene na krevetu i u par dana ja sam uspjela da je naviknem da kad krenu grčevi uhvatimo se za rukice i polako, idemo zajedno kroz tu muku lagano i sa puno strpljenja. Nema cimanja, nosanja, treskanja, spuštanja gore-dole, presvlačenja i kad treba i kad ne treba. Vrlo brzo nakon toga beba je potpuno ukapirala noćni i dnevni režim.

Kad bi pao mrak, svjetla u sobi su bila ugašena. Svjetlost ulične rasvjete mi je bila dovoljna da je vidim i da vidim šta radim. Ovdje gdje živim neka kapi buke, tako da je beba u miru gurala noć.

Svekrva se malo ljutila jer je mislila da to neće moći tako, međutim ja sam bila tvrdoglavija:)

Za mjesec i pol, beba je bez problema spavala noć od 7 uveče do 7 ujutro (hranjenje i presvlačenje je bilo kroz njen san). U slučaju da mi javi da je gladna svjetla se ne pale, kroz taj polu-mrak dok su joj oči sklopljene da joj se da jede, a kad krenu grčevi krene umirivanje sa čudotvornom pelenom sa kojom bi joj lagano prelazila preko lica i ona bi se umirila velikom brzinom.

Ako u suprotnom uzmete bebu iz kreveta, upalite svjetlo dok je hranite i dopustite da se razbudi, a još je navikli da je uspavljujete na ruke, razbili ste i bebi i sebi nepovratno noć.

Ja sam se budila naspavana i odmorna.

I tako je to trajalo nekih sedam dana dok beba nije sve pohvatala po nepogrešivoj definiciji.

Poslije toga je bilo sve lakše i lakše i lakše.

Grčevi su prošli početkom trećeg mjeseca, a beba počela samostalno da spava u svom krevetcu od 7 do 7. Hranjenje je i dalje kroz san, sve traje brzo i lako.

Niti plače, niti je ko mora smirivati, niti nosati, sve ok.

Kako smo svi odmorni i naspavani, dan prođe lako, u igri i druženju.

Cjelokupno nosanje bebe u toku dana ne traje ni par minuta. Traje samo koliko se prebaci iz kolica u krevetac ili na neko drugo mjesto.

Suprug je naravno oduševljen, jer ima mirnu noć kao što ju je imao i prije nego se beba rodila.

Čim sam počela sa se krećem dodatna pomoć mi nije više bila potrebna tako da smo nas dvoje ostali sami sa bebom od njenog drugog mjeseca i sve je išlo bez greške.

Nije svaka beba ista, i sigurno da ima beba koje je teže smiriti kad krenu grčevi, ali eto, možda ovo nekoj budućoj majci pomogne.

Ja nisam imala kud, jer sam bila nepokretna i morala sam smisliti način kako da umirim dijete iz tog položaja i to je dalo odlične rezutate.

Ako nekom ovo moje iskustvo pomogne, super. Bogu hvala.

Javićemo se opet kad budemo imali šta zanimljivo da ispričamo:)

Veliki pozdrav svima

Regina

- 09:50 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 28.10.2015.

Rodilo se dite:)

Dragi moji

Postala sam majka prije desetak dana. Rodila sam krasnu zdravu djevojčicu dugu 55 cm i tešku 3300 grama.

Trudnoću sam iznijela do kraja iako su bili veliki znaci upozorenja da bi mogla dobiti dijabetes i povišeni krvni pritisak u završnici trudnoće ali ništa se od toga nije desilo.
Porod je bio carskim rezom i par sati nakon operacije sam ustala i hodala. Sve je išlo kako treba. Oporavljam se dobro, beba je dobro i jedino na čemu moram raditi jeste da izgubim višak kilograma nakupljenih poslije trudnoće.
No kako gotovo da uopšte nemam apetit iako dojim, mislim da tu neće biti problema, mada će potrajati neko vrijeme.

Fenomen stvaranja novog bića ostaće mi nejasan dok sam živa u svoj svojoj veličanstvenosti.

U trudnoći sam se i nekako navikla da se u meni nešto mrda da je nešto živo u stomaku i da nosim živo biće, ali prvi suret sa bebom je bio stvarno totalno zbunjujući.

Čovjek je nijem nad tim čudom.

Legla sam na operacijski sto u 10 ujutro, sat vremena kasnije ( ili koji minut duže) bila sam u svojoj sobi u bolnici i donijeli su mi moju kćer koja me je gledala krupnim okicama i imala prstić u ustima.

Za samo sat vremena to što je bilo u mraku u mom trbuhu je bilo potpuno živo, potpuno svoje, savršeno i gledalo me okicama nakon kojih više moj život nikad neće biti isti.

Zahvaljujem se Bogu i svim silama Univerzuma koji su mi ovo podarili. Ne znam šta drugo da kažem osim samo veliko, veliko hvala.

Ovo dijete je bilo željeno, plod je ogromne ljubavi i imam utisak da se toliko toga moralo desiti i teškog i lošeg i razočaravajućeg na mom dugom putu čekanja na majčisntvo da bi sad dobila ovakvu nagradu koju itekako znam cijeniti.

Beba je mirna, skoro da i ne plače, ne osjećamo nikakav napor oko brige za nju, već samo beskrajno uživamo, ne možemo je se nagledati, nadiviti...jednom riječju presretni smo.

Za par dana se selim ( vi znate koliko ja mrzim gradove i urbane centre) na periferiju ovog grada koji je bio taman po mojoj mjeri prije 20 godina, a sad je postao betonska džungla, urban kao i svaki drugi grad. Ne podnosim ništa od svega toga i ne pada mi na pamet da tu živim.

Našli smo divan stan sa pogledom na otvoreno more, južna strana, savršen, božanstven, moderan, topao. Svega 15 minuta kolima od centra, ali potpuno je to druga dimenzija.
Cijelo naselje je uglavnom skup prekrasnih kuća i vila sa bazenima, ali bez ijedne tekovine civilizacije, kao što je trgovina, pošta, banka itd.

Za sve što nam treba moramo paliti auto i to nam ne smeta jer su sve udaljenosti male tako da se kolima to da brzo završiti.

Najbolje plaže su nam svega kilometar-dva od stana, imamo mnogo zelenila oko nas, kao da živimo u parku.

E, tu ćemo saviti gnijezdo i podizati ovu malu mrvicu i odatle nikud ne idemo. Kako sve poslove radimo on-line, ne treba nam ništa više nego internet konekcija. Sve ostalo je već tako uhodano da nema nikakve potrebe da se cimamo po bilo kojoj osnovi osim samo ponekad, kad baš mora.

Jednom riječju, što izolovaniji, to sretniji.

Takva su vremena došla dragi moji, da morate bježati u "gunu neznanja" da bi sačuvali svoj mir, mentalni sklop, haromoniju, zdravlje, naročito kad imate srodnu dušu koja to jednako želi kao i vi.

Ostanite mi dobro.

Javiću se ponekad čisto da vam javim kako nam ide.

I naravno, hvala puno svima, svakome ko me se sjetio u komentarima i zaželio sreću.

Blagosloveni bili.

Regina

- 09:00 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

web log free